9. 4. 1911.
Prvi sastanak
Prvi javni sastanak sportaša grada Zagreba zbog osnutka novoga hrvatskoga kluba održan je 9. travnja 1911., u Novoj pivani u Draškovićevoj ulici. Okupljanju je prethodila najava osnivanja mađarskoga nogometnoga kluba u Zagrebu (Zagrabi Magyar Torna Klub).
13. 4. 1911.
Drugi sastanak
13. travnja 1911. održan je u restauraciji Matković u Frankopanskoj 8 (danas Dramsko kazalište Gavella) drugi javni sastanak radi osnutka kluba građana Zagreba. Predloženo je ime kluba Hrvatski športski klub gradjana, koje je uz malu izmjenu prihvaćeno i usvojen je naziv Hrvatski Gradjanski športski klub.
26. 4. 1911.
Prvi Hrvatski Gradjanski Športski Klub (I. Hrv. Gradjanski Š. K.) službeno je osnovan konstituirajućom sjednicom 26. travnja 1911.
Nakon što je otvorio skupštinu, Krunoslav Pavić pročitao je klupska pravila te je izabrana uprava Gradjanskoga: Andrija Mutafelija (predsjednik), Krunoslav Pavić (dopredsjednik), Hinko Seyfert (tajnik), Stjepan Stary (blagajnik), Rudolf Rožić (oružar), Aleksandar Klakočer, Hinko Würth, Josip Reberski, Ivan Todt (odbornici), Aleksandar Kustović, Milan Rimay, Ernst Ružinski (nadzorni odbor).
21. 5. 1911.
Prva utakmica
Mjesec dana nakon osnutka, 21. 5. 1911., Gradjanski je odigrao svoju prvu javnu utakmicu protiv rezervne momčadi HAŠK-a.
5 : 1
Rivalstvo će potrajati sve do 1945. godine i raspuštanja uprava ta dva kluba.
Više o zagrebačkim derbijima vidjeti na poveznici
25. 5. 1911.
Druga utakmica
Drugu utakmicu u klupskoj povijesti Gradjanski je odigrao 25. svibnja 1911. protiv Unitasa, kluba učenika Obrtne škole u Zagrebu, koja je završila neriješeno 2 : 2.
25. 6. 1911.
Prva pobjeda
25. lipnja 1911. igrači Gradjanskoga sa 6 : 1 svladali su zagrebačku Croatiju i bila je to prva pobjeda novoosnovanoga kluba.
23. 3. 1913.
Hajduk Split
U Zagrebu je 23. ožujka 1913. godine na Uskrs odigrana prva utakmica između Gradjanskoga i Hajduka iz Splita. Na igralištu u Maksimiru (inače stadion HAŠK-a), pobjedu je ostvario Gradjanski.
3 : 2
Gradjanski i Hajduk odigrali su do 1941. godine 27 prvenstvenih derbija, a Gradjanski je ostvario 10 pobjeda, dok je Hajduk pobijedio 8 puta.
Posljednja utakmica odigrana je 1941. prije obustave rada Hajduka zbog talijanske okupacije Splita, a nakon Drugoga svjetskoga rata staro rivalstvo dvaju klubova nastavili su Dinamo i Hajduk.
Na prvoj utakmici Dinama u Splitu, odmah nakon završetka Drugoga svjetskoga rata, plakati utakmice, a i tisak (Slobodna Dalmacija) najavljivali su da je Dinamo bivši Gradjanski. U Slobodnoj Dalmaciji od 3. kolovoza 1945. (str. 4) piše: „Za ovu utakmicu vlada u našim sportskim krugovima ogroman interes. ‘Dinamo’ je bivši ‘Gradjanski’…“
Više o susretima između Gradjanskoga / Dinama i Hajduka vidjeti na poveznici
18. 3. – 15. 4. 1923.
Turneja u Španjolskoj
Prvu turneju po Španjolskoj Gradjanski je odradio 1922. godine. Ipak, u sjećanju svima ostala je ona iz naredne godine kad je klub pokazao svoje prave domete.
Gradjanski je od 18. ožujka do 15. travnja 1923. boravio na turneji u Španjolskoj. U 10 odigranih utakmica pobijedili su pet puta, uz dva remija i tri poraza. Od pobjeda na toj turneji vrijedi izdvojiti one protiv Athletica Bilbao i Barcelone, posebice nakon što su prvi dan od tih istih protivnika uvjerljivo poraženi. Tako su igrači Gradjanskoga najavili velike stvari te godine i u prvenstvu. Pobjeda u drugoj utakmici protiv Barcelone odjeknula je u cijeloj tadašnjoj Europi. Utakmica je odigrana 9. travnja 1923., a strijelac za pobjedu Gradjanskoga od 1 : 0 bio je Dragutin Braco Babić.
30. 9. i 1. 10. 1923.
Prvi naslov prvaka
Gradjanski je 1923. osvojio prvi naslov prvaka stare Jugoslavije (Kraljevina SHS). Sezona Prve lige te godine bila je prvo održano takvo nogometno natjecanje u Kraljevini SHS. Nije organizirano kao tradicionalna liga, već kao kup natjecanje. Gradjanski je u finalu pobijedio SAŠK iz Sarajeva.
Zagreb: Gradjanski – SAŠK 1:1* ; 4:2
* Prva utakmica (30. 9. 1923.) završnice prekinuta je zbog mraka u 12. minuti produžetka. Nastavljena je drugi dan (1. 10. 1923.), ali nije bilo konačnoga pobjednika pa je igrana nova utakmica istoga dana u kojoj je slavio Gradjanski.
Više o prvom prvenstvu na poveznici
19. 10. 1924.
Otvorenje stadiona
Godinama je Gradjanski imao problem s neadekvatnim stadionom i problem je napokon riješen 1924. godine. Izgradnju je financirao prilozima te velikim kreditom koji će poslije toliko opteretiti klub da je skoro došlo do njegova utrnuća krajem 1920-ih. Stadion je otvorio tada najpopularniji hrvatski političar Stjepan Radić 19. 10. 1924. Sama inicijativa za gradnjom klupskoga stadiona krenula je godinu dana prije i to nakon veličanstvene turneje u Španjolskoj gdje su plavi svladali veliku Barcelonu. Novo je igralište otvoreno na prostoru između Koturaške i Kupske ulice na kojem se danas nalazi zgrada HEP-a.
25. 7. 1926.
Drugi naslov prvaka
U sezoni 1925./1926. igralo se prema jednostrukom kup sustavu. Gradjanski je najprije u četvrtfinalu svladao ljubljansku Iliriju 7 : 1 te u polufinalu osječku Slaviju 7 : 0. Gradjanski je po drugi put postao prvak Kraljevine SHS nakon što je u finalu pobijedio beogradsku Jugoslaviju: Gradjanski – Jugoslavija 2 : 1, a više o tom prvenstvu može se saznati na ovoj poveznici
1927./1928.
Treći naslov prvaka
Uspješne 1920-e Gradjanski je okrunio i trećim naslovom prvaka Kraljevine SHS 1928. godine. Završnica prvenstva igrala se prema jednostrukomu ligaškomu sustavu, a u završnici sa 6 klubova Gradjanski je na kraju izišao kao prvak. Više na poveznici
1929. – 1930.
Dva kluba
Krajem dvadesetih i početkom tridesetih dolazi do najveće dotadašnje krize u povijesti kluba. Došlo je najprije do sukoba dviju struja u klubu: tzv. mladih i starih. Na skupštini kluba 19. 10. 1929. došlo je do potpunoga rascjepa kada je oko 100 starih članova odlučilo napustiti klub, među kojima su bili Banok, Perška, Cindrić, Babić, Remec, Pasinek, Graf, Jurčec i dr. (Jutarnji list, 20. 10. 1929.).
Ta skupina nezadovoljnika, odnosno skupina koja je nazvana „stari“, osnovala je potkraj 1929. novi klub koji su nazvali Zagrebački Gradjanski Športski Klub 1911, koji na koncu nije zaživio i već 1930. brisan je iz članstva zagrebačkoga podsaveza.
Istodobno je na naplatu došao i zajam za izgradnju stadiona pa je Sudbeni stol, kao stečajni sud u Zagrebu, otvorio i stečaj nad imovinom Gradjanskoga. Ipak, uprava je uspjela postići sporazum s Konzorcijem koji je potraživao dug pa je na koncu stečajni postupak odgođen. Novi Upravni odbor na čelu s predsjednikom Vladimirom Weillerom tijekom 1931. godine uspio se nagoditi s Konzorcijem oko povoljnije otplate dugova. Tada su udareni i temelji novomu razdoblju kluba, koji će do kraja tridesetih osvojiti još dva naslova prvaka države.
Márton Bukovi 1903. – 1985.
Márton Bukovi
Najvažniji trener koji je vodio Gradjanski (1936. – 1945.) te Dinamo (1945. – 1947. i 1960. – 1961.). S Gradjanskim osvojio 2 naslova prvaka Jugoslavije (1937. i 1940.), naslov Hrvatsko-slovenske lige (1940.), 2 prvenstva NDH (1941. i 1943.).
1936.
Liverpool i engleska turneja
Jednu od najvećih dotadašnjih pobjeda ostvario je Gradjanski u Zagrebu protiv Liverpoola. U prijateljskoj utakmici 17. 5. 1936. Gradjanski je slavio s rezultatom 5 : 1. Bio je to prvi poraz Liverpoola na kontinentalnom dijelu Europe za vrijeme njihove turneje po Čehoslovačkoj, Jugoslaviji i Rumunjskoj. Za Liverpool su igrali Hobson, Dabbs, Blenkinsop, Busby, Bradshaw, Savage, Nieuwenhuys, Taylor, Howe, Eastham i Hanson. Za Gradjanski tri pogotka postigao je August Lešnik, a strijelci su bili još Mirko Kokotović i Ivica Medarić. Jedini gol za Liverpool uspio je postići Berry Nieuwenhuys.
Nakon takva dobra nastupa, uslijedila je turneja u Engleskoj. Ipak, ta turneja po Engleskoj (i Škotskoj) nije prošla onako dobro kako je mogao najavljivati susret u Zagrebu jer su engleski klubovi ovaj put shvatili ozbiljno momčad Gradjanskoga koja je na kraju uspjela izvući tek jedan neriješen rezultat:
11. 11. 1936. Liverpool – Gradjanski 4 : 1
16. 11. 1936. Doncaster Rovers – Gradjanski 6 : 4
18. 11. 1936. Heart of Midlothian – Gradjanski 4 : 4
23. 11. 1936. Wolverhampton Wanderers – Gradjanski 4 : 2
25. 11. 1936. West Ham United – Gradjanski 1 : 0
1936./1937.
Četvrti naslov prvaka
Bez obzira na skromne rezultate koje je Gradjanski postigao u Engleskoj i Škotskoj, neke su se pouke izvukle i primijenile u jugoslavenskom nogometnom prvenstvu te sezone. Na kraju je Gradjanski 1937. osvojio titulu prvaka Kraljevine Jugoslavije s 28 bodova, 7 više od Hajduka, BSK i Jugoslavije koji su ostali iza njega. Više na poveznici
1939./1940.
Peti naslov prvaka
Gradjanski je 1923. osvojio prvo odigrano jugoslavensko nogometno prvenstvo za vrijeme Kraljevine SHS, a 1940. osvojio je i zadnje odigrano za vrijeme Kraljevine Jugoslavije. Time kao da je zatvorio ne samo krug te države, nego i osvajanja titula pod tim imenom što se tiče zajedničke jugoslavenske lige. Više na poveznici
1940. – 1945.
Ostala “prvenstva” i kupovi
1940. prvak Hrvatsko-slovenske lige
1941. i 1943. prvak Nezavisne Države Hrvatske
1923. i 1934. Kup Zagrebačkoga nogometnoga podsaveza
1927. i 1928. Balokovićev pokal
1935., 1936. i 1938. Zimski kup
1941. Hrvatski zlatni pokal
1940. Srednjoeuropski (Mitropa) kup – polufinale (zanimljivost, Gradjanski je ispao od Rapida iz Bukurešta izvlačenjem ceduljice/ždrijebom jer u 3 odigrane utakmice nije bilo pobjednika, ali finale nikada nije održano zbog rasplamsavanja ratnih sukoba)
1941. – 1945.
Zadnje utakmice i raspuštanje uprave
23. 2. 1941. odigrana je zadnja utakmica Gradjanski – Hajduk (4 : 4) jer je uskoro talijanska vlast raspustila splitski klub
10. 4. 1945. godine odigrana je posljednja utakmica između Gradjanskoga i HAŠK-a (na igralištu Concordije pred 8000 gledatelja)
1. 5. 1945. posljednju utakmicu Gradjanski je odigrao protiv Radničkoga predstavništva pobijedivši s 4 : 0
19. 5. 1945. klub prestaje s radom (Cuvaj 1981: 229)
4. 6. 1945. “Odluka ministra narodnog zdravlja federalne Hrvatske“ kojom se raspuštaju uprave svih klubova koji su djelovali od okupacije 1941. do oslobođenja 1945.
lipanj 1945.
FD Dinamo
U novoj Jugoslaviji sport se zasniva na novim principima. Dana 9. lipnja 1945. osniva se Fizkulturno društvo Dinamo u sklopu kojega je jedna od sekcija bila i istoimena nogometna.
1945. –
Kraj ili ipak ne…
25. 11. 1945. Rato Dugonjić, povodom pokušaja obnove BSK-a u Beogradu, svojim istupom koji prenosi Borba svjedoči da “Odlukom o raspuštanju uprava” nije došlo do potpunoga ukidanja klubova: “I formalno treba zabraniti bivše stare klubove koje oni hoće da pretvore u svoje busije”.
Prosinac 1970.
Da neki klubovi nikada u biti nisu ukinuti, konkretno Gradjanski, govorio je Marko Belinić 1970. godine na Dinamovoj svečanoj sjednici: „U ljetu 1945. godine, negdje početkom lipnja, posjetili su me kao predsjednika Glavnog odbora sindikata Hrvatske i tajnika Narodnooslobodilačkog fronta dr. Jerko Šimić, Franjo Wölfl i Oskar Jazbinšek. Izložili su mi situaciju u nogometnom sportu i predložili da se ponovno oživi rad Građanskog, prvog hrvatskog sportskog kluba u Zagrebu. Učinili su to i zato, jer su znali da sam kroz dugi niz godina bio aktivan član Građanskog. Smatrali su da će kod mene, kao kompetetnog političkog funkcionera, naići na puno razumijevanje. U svojim pretpostavkama se nisu prevarili. Ubrzo smo se složili da se produže svijetle nogometne tradicije Prvog hrvatskog građanskog sportskog kluba u Zagrebu, da se okupe svi eminentni igrači i da počne rad s podmlatkom. Međutim, u ono vrijeme atmosfera je bila takva, da pod imenom Građanskog nije bilo moguće pokrenuti ovu akciju, pa smo se složili da se osnuje klub s novim imenom, koji će nastaviti na nogometnim tradicijama Građanskog.“
